RJEŠENJE RECESIJE HRVATSKE EKONOMIJE JE U OSVAJANJU STRANOG TRŽIŠTA

Kroz kratak razgovor kojeg smo obavili u predsjedničkom apartmanu hotela Esplanade, Boris Vukobrat, francuski businessman porijeklom iz Zagreba, govori o poziciji Hrvatske s aspekta evropskih političkih, ekonomskih i financijskih sfera. Spominje i nedostatke u hrvatskom pravnom i političkom sistemu zbog kojih nema stranih ulaganja i predlaže moguce rešenje za izlazak iz krize…

Borisa Vukobrata hrvatska javnost imala je prilike upoznati još 1992. godine nakon što je u Švicarskoj osnovao Fondaiju za mir i rješavanje kriza, kroz koju se aktivno zalagao za mirno rješenje konflikata na Balkanu. Medjutim, vec iduce godine domaci mediji pišu o devastaciji njegovih objekata i Konavlima koji su bili svojevrsni ekonomski fenomen, od vrijednosti investicija do profitabilnosti poslovanja. Za vrijeme rata u Hrvatskoj prethodni režim stavlja ga na « crnu listu » onemogucavajuci mu bilo kakvo poslovanje u Hrvatskoj, a takodjer bilo je nemoguce uspostaviti poslovne odnose s relevantnim domacim tvrtkama. Iako živi u Francuskoj, kao vlasnik naftne kompanije Copechim, dobar je poznavatelj prilika na Balkanu, a s proslogodišnjom promjenom vlasti može se očekivati njegov aktivniji angažman u domacim ekonomskim i političkim sferama…

Da li se promijenio image Hrvatske u evropskim političkim i ekonomskim krugovima nakon posljednjih parlamentarnih izbora ?

Svakako, promijenio se image Hrvatske i to na bolje. Prije Tudjmanove smrti i promjene vlasti bio je na nuli. Samog Tudjmana i njegovu politiku više nitko nije javno branio, čak i oni koji su joj bili naklonjeni i koji su u tome imali svojih posebnih interesa. Medjunarodna zajednica je ozbiljno razmatrala pitanje uvodjenja ekonomskih sankcija prema Hrvatskoj. Pričalo se i o tome da bi sam Tudjman mogao biti optužen od strane Haaškog suda zbog rata u Bosni i zbog zločina počinjenih nad Srbima u Hrvatskoj. Njegova suradnja s Miloševicem postala je javna tajna. U javnosti j izbijalo sve više podataka o njihovim dogovorima i zajedničkim planovima. Sada stvari stoje drugačije, ali stvaranje imagea Hrvatske kao demokratske zemlje zavisi od spremnosti novih vlasti da suradjuju s medjunarodnom zajednicom, a prije svega, hoce li zaista raditi na povratku izbjeglica ili nece. Tako stvari vide političari. Ekonomisti i poslovni ljudi traže, medjutim, nešto drugo : pravnu državu i pouzdan bankarski sistem koji ce omoguciti eventualna ulaganja kapitala. Oklijevanje nove vlasti da raščisti s ratnim profiterima i nezakonitim privatizacijama nanose štetu tom imageu koji se tek sad stvara, a time i stvanim ekonomskim interesima Hrvatske.

U Hrvatskoj su počele inicijative za ekonomskom suradnjom na prostoru bivše Jugoslavije. Koliko se te inicijative podudaraju s vašom idejom koju ste plasirali putem vaše Fondacije za mir i rješavanje kriza ?

« Počele su inicijative za ekonomskom suradnjom na prostoru bivše Jugoslavije  ». To zaista dobro zvuči, i to ne zbog bivše Jugoslavije vec zbog ekonomske suradnje. Meni kao ekonomisti široke orijentacije, kao poslovnom čovjeku koji se uvijek trudio povezati udaljene geografske točke ako u tome ima ekonomske logike i profita, čudno djeluju dvije stvari. Zar je zaista netko mogao pomisliti da ce prekid suradnje sa prvim susjedima i starim ekonomskim partnerima donijeti bilo kome korist ? I zar netko danas može bilo kako opravdati zakašnjenja s ponovnim uspostavljanjem tih suradnji, na novim osnovama i na osnovi obostrane koristi ? Ako o tome odlučuju politički faktori, onda oni rade protiv državnih interesa, a time i protiv interesa svojih gradjana. I gradjani i država morali bi ih opomenuti i podsjetiti na svoje interese. Ako u tome sudjeluju ekonomisti i upravljači, onda znači da oni nisu sposobni za posao koji obavljaju i treba ih zamjeniti sposobnima. Fondacija za mir i rješavanje kriza osnovana je upravo zbog toga da bi zastupala ideje ekonomske suradnje, kulturne razmjene i nekog oblika zajedničkog života, a sve na osnovama demokracije, punog poštivanja ljudskih prava, zakona i civilizacijskih normi. Za mene i moje suradnike, suradnja nije samo cilj kojemu se teži vec nešto što se podrazumijeva, od čega se polazi. Bez toga se ne može raditi niti napredovati. Nekada su mnogi naše ideje smatrali utopističkim, sada ih mnogi ponavljaju i smatraju jedino mogucim. To je iz našeg kuta posmatranja dobar početak jednog neizbežnog procesa. Jedino što sa samim procesom treba požuriti. Što prije uspostavimo sve moguce oblike suradnje izmedju sebe, prije cemo sebi omoguciti uključivanje u Evropsku uniju. Kao i do sada, aktivnosti Fondacije za mir i rješavanje kriza su višestruke. Istaknut cu samo dvije koje nas trenutno najviše zaokupljaju. Pokušavamo praktično i bez buke javnosti uspostaviti veze medju privredama i poslovnim faktorima mnogih istočnih zemalja. Hrvatska ima u tome svoje mjesto, razumije se. Pokušavamo, isto tako, konkretno pomoci na rješavanju jednog problema koji su nam ratovi ostavili u nasljedje, a zove se povratak izbjeglica. Ne samo Srba u Hrvatskoj i ne samo Muslimana i Hrvata u Bosnu. Nijedna država nastala na tlu bivše Jugoslavije nece biti demokratska niti ce ju svijet takvu priznati, prije nego što se ozbiljno ne primi posla na tome teškom poslu.

Kakve kontakte ste uspostavili sa sadašnjom Vladom i jeste li joj spremni ponuditi svoje usluge i sposobnosti? Namjeravate li osobno ulagati u Hrvatsku i u kojoj sferi?

Na osnovi ideja koje zastupam i na osnovi mojeg ranijeg angažmana svakom može biti jasno da sam uvijek spreman na suradnju. Nova vlast u Hrvatskoj pokazala je jasnu želju za uspostavljanjem ozbiljnijih kontakata sa mnom. Ja, osobno, niti mogu, niti im se želim nametati. Ako žele i namjeravaju koristiti moje usluge, i kako vi kažete, moje sposobnosti, neka bude jasno da ja u tome nisam prepreka. Prepreke se nalaze na drugoj strani. Podsjecam da je svojedobno “Copechim” bio jedan od najvecih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske. HDZ-ovska vlast nije željela partnere kao što smo mi, niti smo mi želeli partnere kao što su oni. Radilo se o suprotstavljenom shvacanju poslovnih interesa, morala i politike. Nismo mogli prihvatiti politiku zasnovanu na nasilju niti poslovanje zasnovano na korupciji. Tako je suradnja prekinuta. No, ona se u svakom trenutku može nastaviti, i to ne samo u sferi nafte i naftnih proizvoda. Tvrdim da bi to donosilo korist hrvatskoj privredi isto koliko i nekada ili, ako hocete, više nego nekada.

Jesu li točne informacije da namjeravate obnoviti poslovanje s Inom, o čemu ste vjerovatno razgovarali s Upravom?

Poslovanje s Inom svakako namjeravam obnoviti kada s novim rukovodstvom nadjem prave poslovne kontakte. Nikakve prepreke nema s moje strane, otvoren sam za prijedloge i dogovore. Obujam ranijih poslova pokazuje da to nisu prazne priče i da postoje ozbiljne mogucnosti. U novim uvjetima obujam novih poslova može biti čak i veci nego ranije, a time i profit. Predstavništvo kompanije Copechim u Zagrebu sada ne radi jednostavno zbog toga što nema poslova. Kad ih bude, predstavništvo ce se automatski aktivirati.Uostalom, isti je slučaj i s predstavništvom u Beogradu. Nakon mnogo godina posjetio sam Hrvatsku gdje sam imao dogovorene susrete s privrednicima i političarima. HDZ-ova vlast mi godinama nije htjela dati hrvatsku putovnicu, iako sam rodjen u Zagrebu i bio sam dugogodišnji poslovni partner hrvatske privrede i čovjek dobre volje, antinacionalista i protivnik rata. Tudjman me tako htio kazniti što sam odbijao svaku suradnju s njim kao i njegovim homologom Miloševicem. Sad je taj problem riješen, domovnica mi je odobrena, a na teritorij Hrvatske ušao sam kao hrvatski gradjanin.

Mislite li da se Hrvatska u kratkom vremenu može izvuci iz ekonomske krize? U kakvoj je poziciji Hrvatska trenutačno u odnosu na ostale jugoslavenske republike? 

Nijedna zemlja u krizi ne može se u kratkom vremenu izvuci iz toga. To ne ovisi samo o razmjeru i dubini krize, nego i o vlasti i onima koji zemljom upravljaju. Ovisi o njihovim sposobnostima da sagledaju probleme i nadju rješenja; od kvaliteta projekata i njihove odgovarajuce primjene u stvarnosti; do odlučnosti, poštenja i čistih računa. I ovo posljednje nije najmanje važno. Konačno, uspjeh zavisi i od psiholoških faktora, od vjere onih koji ulažu novac i od povjerena onih koji rade. Ništa nije uspešnije od uspjeha, a svaki neuspjeh i svako zakašnjenje demoralizuju. Republike bivše Jugoslavije, sada samostalne i medjunarodno priznate države nalaze se otprilike u istom poretku kao i prije raspada i rata, s tom razlikom što je u svima, osim u Sloveniji, gore ili mnogo gore nego što je to bilo do 1989. godine. Slovenija je i sada prva kao sto je i bila ranije, Hrvatska je na drugom mjestu, kao sto je i bila, ali ne smije se zaboraviti da je njezino zaostajanje u odnosu na Sloveniju sada mnogo vece nego prije 1989. Ako je prije te godine odnos hrvatske privrede prema slovenskoj bio 1:2, do sada neki pokazatelji govore da je taj odnos vrlo blizu 1:4. Hrvatska je sama po sebi, dakle, u vrlo lošoj poziciji bez obzira koliko je ispred ostalih republika bivše Jugoslavije. Najgore je u svemu tome prošla Srbija. Ako je prije rata bila na takozvanom jugoslavenskom prosjeku, sada je ispod. Po svojem trenutačnom položaju nalazi se iza Makedonije, što je jedinstvena pojava u posljednjih 200 godina! Ako je nekadašnja srpska privreda u odnosu na hrvatsku bila 1:2, sada je taj odnos, bez obzira na ozbiljno osiromašenje Hrvatske, mnogo veci. Srbija je, ako se izuzme Vojvodina, sada na ekonomskoj razini Kosova, koje je danas siromašnije nego što je bilo.

Jeste li do sada imali prilike suradjivati s tvrtkama iz Hrvatske i kakva rješenja možete ponuditi domacim tvrtkama kako bi dobile strane poslove i da bi izašle iz krize?

Do sada nisam imao prilike suradjivati s tvrtkama iz Hrvatske, i to ne zato što nisam htio. Razumije se, spreman sam suradjivati pod konkretnim poslovnim uvjetima. Odgovorio sam svakom tko mi se javio. Tako cu raditi i ubuduce. Domacim tvrtkama, hrvatskoj ekonomiji uopce, treba pomoci prije svega da pronadju mogucnosti i otvore nove linije izvoza, odnosno da višestruko umnože svoje veze sa svijetom u privredi kao i na ostalim područjima. Bez toga nema ozbiljnog privredjivanja, da se ne govori o oporavku i buducem napretku. To se ne može postici političkim voluntarizmom niti ponovnom upotrebom nacionalizma. Previše se uvozi, a vrlo malo se izvozi. Razlozi tome su prije svega unutrašnji, a nalaze se u strukturi privrede, u starim navikama koje još uvijek traju i nedovoljno sposobnim vlastima. Cijena rada je previsoka i nekonkurentna na evropskom i svjetskom tržištu. Opterecenja na cijenu rada su velika, i bez obzira na neke pozitivne mjere hrvatske vlade, još uvijek su ta opterecenja pretjerana. Reforma podrazumijeva smanjenje cijene rada, a to ce opet dovesti do povecanja nezaposlenosti koja je i sada problem države i društva. Mada se čini da se radi o začaranom krugu, izlaz svakako postoji. Mislim da je svaka tvrtka obavezna da ga potraži i sama. Ja u svemu tome stojim na raspolaganju svima koji ozbiljno misle i žele raditi na suvremen način.

Koje su glavne prepreke stranim ulaganjima u Hrvatsku ?

One su unutrašnje prirode. Pored razloga koje sam naveo, prepreke su u nejasnom zakonodavstvu i u nesigurnom i neefikasnom pravnom sistemu. Potpisati ugovor i uložiti novac lakši je dio posla, teži je kad posao treba naplatiti. Ta stara boljka jugoslavenske privrede prenijela se i na nove države i postala je još teža. To odbija strani kapital kojeg, barem u Evropi, ima dovoljno za ulaganja, ali koji se boji da ce nestati kao što se i dešavalo s humanitarnom pomoci i s ranijim kreditima i investicijama. Nitko ne voli gubiti, a rizik – koji je svakako dio posla – mora biti što manji. Ako zamislimo suprotnu situaciju – jasne zakone i efikasni pravni sistem, kao i transparentnu državnu administraciju, uvjeren sam da bi strani kapital vrlo brzo stigao u Hrvatsku. Nitko se čak ne bi morao truditi oko privlačenja stranog kapitala, jer on ide tamo gdje mu je bolje i sigurnije, a Hrvatska se nalazi u Evropi i « pod rukom » onih koji bi mogli ulagati, bez obzira na to što ima neke prednosti u odnosu na svoje susjede. Ovaj moguci preokret stoji u rukama nove vlasti ili bilo koje buduce vlasti i, kako ja vidim stvari, nije stvar političkog opredeljenja ili patriotizma nego pitanje opstanka i napretka.

Očekujete li da ce Vam država Hrvatska na neki način kompenzirati ili nadoknaditi ratnu štetu koja je počinjena na Vašim objektima u Konavlima  ?

Razumije se da očekujem kompenzaciju ratne štete koja mi je nanesena u Konavlima. Spreman sam pregovarati s onima koji taj slučaj imaju u rukama, ili cu pokrenuti proces, ukoliko ce se oni ponašati kao i do sada. Neka i to bude jedan od buducih poslova koji cemo obaviti na obostranu korist.

Kakve su po Vašem mišljenju šanse za osnivanje “ekonomske zajednice” na prostoru bivše Jugoslavije i tko ce od toga imati najviše koristi?

Vrijeme nije opovrglo ni jedan od projekata Fondacije za mir i rješavanje kriza koje su, zajedno sa mnom, radili razni ugledni suvremeni stručnjaci iz raznih sredina i mnogih zemalja. Naše ideje ugradjene su u mnoge projekte medjunarodne zajednice i Evropske unije, i mi nikada ne inzistiramo na svom autorstvu. Zadovoljavamo se time što te ideje imaju odjeka i što ih drugi prihvacaju. Uostalom, sve te ideje su iz osnovnog i nezaobilaznog fonda naše civilizacije koja je globalna pojava i samo tako može opstati i napredovati.
“Ekonomska zajednica republika bivše Jugoslavije” ne znači nikakvo novo političko ujedinjenje njenih naroda i narodnosti, niti stvaranje neke nove države koja bi poništila postojece. Uzalud nas zovu “jugonostalgičari”, mi to jednostavno nismo. Mi smo ljudi okrenuti buducnosti, spremni da do razumnog stupnja poštivamo prošlost. Prevedeno na jezik stvarnosti “ekonomska zajednica” danas jednostavno znači ekonomsku suradnju i uklanjanje nasilno stvorenih prepreka; zaobilaženje nacionalističkih propagandi, izbjegavanje mržnje, poštivanje različitosti, otklanjanje uzroka sukoba i ratova, kulturne odnose i ponašanje kakvo imaju sve članice Evropske Unije. Svatko treba braniti svoje interese i poštovati interese drugih. Na našem je prostoru to moguce kao i u bilo kojem dijelu Evrope.

PROFIL – Juli, 2001. godine
Piše : D. Petričić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>