EKONOMIJA PRVA SPAJA POKIDANE VEZE

Naše ideje su uvijek postojale: tolerancija nasuprot ekstremizmu, saradnja nasuprot sukobljavanju, integracija nasuprot rušenju, napredak nasuprot nazadovanju, stvarno nasuprot mitskom, pravda nasuprot nepravdi, demokratsko nasuprot totalitarnog

RIM – Mene uopšte ne interesuju funkcije vec akcije, jer ne želim da se limitiram kroz neki položaj ili mandat. Jednostavno, interesuje me problematika koja je zajednička na svim prostorima, te vlastita uloga u njenom razrješavanju, rekao je Boris Vukobrat, odgovarajuci na pitanje da li bi poslije njegovih, prije svega, uspješnih poslovnih rezultata bio pogodna ličnost za poziciju predsjedavajuceg asocijacije južnoevropskih zemalja.

U slučaju da mi se ponudi pozicija odgovorne osobe za vodjenje tako komplikovane asocijacije, ponuda bi morala biti izuzetno ekonomski i programski potkovana, jer istinski mir na prostorima bivše Jugoslavije ne može se postici dok se ne definiše plan za obnovu i dok se medjunarodna zajednica ne pokrene kako bi se sve te zemlje digle iz ruševina na način kako je opustošena Evropa, nakon Drugog svjetskog rata, to uspjela zahvaljujuci Maršalovom planu.

Ljepota zajedništva

Jugoistok Evrope može da postane napredna zona u tom veliku poslu zalječenja privrednih i kolektivnih rana i to uz pomoc i darežljivost Zapada. Moram reci da ništa ne bi bilo opasnije od otvaranja kreditinih linija bez uslova, jer bi to stvorilo izuzetno opasnu situaciju u kojoj bi teret obnove pao na pleca buducih generacija, otvorile bi se mnoge zloupotrebe pomoci, kojima bi se obogatili gospodari rata, a što nimalo ne bi doprinijelo obnovi zemalja, žrtava rata.
Spreman sam pomoci, uz napomenu da je prelazni period najteži. Jer kad se probije led stavljanja na noge srušenog ekonomskog sistema, onda je kasnije sve lakše…

Prosle su skoro četiri godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kako vidite buducnost BiH ?

Ja sam mnogo čime vezan za BiH. Moja supruga Hajrija je muslimanka, majka Srpkinja iz Bosanske Krupe i za mene su svi ti medjunacionalni sukobi bili nepojmljivi. Šokiran sam bio kad sam osjetio da su u toku rata neki ljudi promijenili odnos prema meni zbog činjenice da mi je žena muslimanka ili opet drugi okrenuli ledja zbog srpskog porijekla. U BiH se vijekovima živjelo zajedno, jedni pored drugih Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Jevreji. Sarajevo je bio poslije Jeruzalema jedini grad u svijetu u kome su u krugu 100 metara bile prisutne bogomolje sve četiri vjere. To je bilo pravo bogatstvo i čar grada.
Istorijski je neprirodno uništiti za nekoliko godina ono što se stolijecima gradilo, a to je zajednički suživot svih tih naroda. Stanovnici BiH su poznati kao dobri ljudi, velikog srca i siguran sam da postoje sve pretpostavke za buduci suživot svih Bosanaca različitih vjeroispovesti. A formula je uvijek ista – ekonomska.
To znači, u početku trgovinska saradnja. Bosna, a naravno i prostor cijele bivše Jugoslavije, premali su da se stvaraju umjetne barijere. Putevi, pruge, rijeke, mostovi povezuju ove narode koji su uvijek bili upuceni jedni na druge i koji su uvijek trgovali i zajednički stvarali. Tako treba opet da bude. U ovom času ne treba inzistirati na nekom formalnom obliku povezivanja. Medjutim, treba uspostaviti mehanizme koji ce poništiti sve oblike zatvaranja i ogradjivanja. Tu mislim prvenstveno na ukidalje carinskih i drugih prepreka, dok ce buducnost pokazati da ce cijeli taj prostor biti ponovo ekonomski integrisan. A slijedeca faza ce biti uključenje u više oblike integracija, kako regionalnih, tako i evropskih.

Svjetski i evropski mocnici stalno na stolu imaju scenarij stvaranja nekog novog povezivanja na ovim prostorima, koji se u radnim verzijama naziva “Južnoevropska asocijacija”. Nedavno sam intervjuisala Pierra Salingera, koji vidi u Vama buduceg lidera jedne takve unije i koji smatra da je Vaš pristup toj problematici jedini ispravni?

Ideja o reintegraciji zemalja oduvijek je bila, a i danas je, loše prihvacena od rukovodstva balkanskih mini-država. Nju osudjuju predsjednici država, njihovi šefovi diplomatija, savjetnici, zvanični mediji, jer je ona u interesu naroda i okončala bi vladavinu samovolje. Rukovodstva balkanskih zemalja su shvatila poruku koju su im uputili evropski funkcioneri. Oni su svjesni da u Evropsku uniju nece moci da udju bez saradnje i ekonomske integracije. Kad je riječ o Pierru Salingeru, on je izvrstan poznavalac situacije na Balkanu, specijalno bivše Jugoslavije, čije narode izuzetno voli i o kojima je pravio emisije odmah poslije Titove smrti.
Bio je jedan od prvih koji je predskazao ovakav kraj. Kad smo se prvi put sreli devedestih godina, rekao mi je: “Vi meni ne trebate ništa da objašnjavate o situaciji u Jugoslaviji. Ja o tome sve odavno znam.” Često se srecemo u Vašingtonu, kao i u Evropi. On je svjedok dugogodišnjeg, iscrpnog rada naše Fondacije za mir i rešavanje kriza. Naše ideje su uvijek postojale: tolerancija nasuprot ekstremizmu, saradnja nasuprot sukobljavanju, inegracija nasuprot rušenju, stvarno naspram mitskom, pravda nasuprot nepravdi, demokratsko nasuprot totalitarnog.

Fondacija za mir

Vaša Fondacija za mir i rješavanje kriza sa sjedištem u Švajcarskoj ima kao svoje članove značajne ličnosti iz svijeta biznisa i politike. Koja je uloga Fondacije i koji su do sada postignuti rezultati?

U nastojanju da pronadjemo rješenje za ratom zahvacena područja bivše Jugoslavije, osnovali smo 1992. godine Fondaciju. U njen rad su uključeni eminentni stručnjaci iz više evropskih zemalja, koji rade na izradi predloga i nacrta mogucih rješenja kriznih situacija na Balkanu i istočnoj Evropi.
Meni kao poslovnom čovjeku Fondacija, njeno osnivanje dalo je priliku da iznesem svoje stavove i mišljenja, specijalno u pogledu Balkana. Rodjen sam u Zagrebu, u srpskoj porodici. Studirao sam u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji. Supruga mi je Bošnjakinja. Imam rodbinu u gotovo svim krajevima bivše Jugoslavije. Prijedlozi koje iznosim usmjereni su ka traženju rješenja problema koji su doveli do raspada Jugoslavije. Fondacija je jedna vrsta otvorenog kluba za diskusiju.
Mi nikome ništa ne namecemo, nego dajemo priliku ljudima da se izjasne. Do sada je na stotine ljudi učestvovalo, dajuci svoje inicijative i prijedloge. Veliki rezultati Fondacije su to da je vrijeme potvrdilo naša mišljenja i pretpostavke koje su neki smatrali utopističkim, a sad su se pokazali kao jedini moguci. Takodje, evropski regionalni pristup je baziran na našim propozicijama.

Poznata je stvar da je Pakt stabilnosti baziran na osnovama i prijedlozima koje ste i Vi još 1993. iznijeli u svojoj knjizi « Za novu zajednicu », objavljenoj na više jezika. Mnogi evropski političari tvrde da nema druge solucije osim te. Alternativa joj je jedino rat.

O problemima koji se tiču čitavog projekta razmišljao sam još mnogo prije tragičnih dogadjaja. Bilo je jasno da se mora ozbiljnije pristupiti ekonomskim i socijalnim pitanjima transformacije iz komunističkog u savremeno društvo. Ono što je iznijeto u knjizi zasniva se na principima demokracije, tržišne privrede, principu regionalizacije, dakle uvažavanja ekonomskih, istorijskih i kulturnih veza medju narodima koji žive na području bivše Jugoslavije. Zašto kidati prirodne okvire života i saradnje i nametati nesto vještačko, što je uvijek moguci izvor kriza i sukoba ?

Vrijeme mocnih

Poslednji sukob na Kosovu je pokazao da je uloga UN marginalizirana. U novom svjetskom poretku ima mjesta samo za supermocne i one koji su uz njih. Kakva je pozicija malih naroda i država u toj novoj raspodjeli snaga ?

Mislim da je poslije pokušaja marginalizacije UN, o čemu govorite, došlo upravo do njihovog povratka na scenu, jer je čitav problem vracen u Savet bezbjednosti. Nama je u interesu jačanje UN, a ne njegovo slabljenje. Što se drugog dijela tiče, vi ste sami dali odgovor. Sasvim je jasno da supermocni odlučuju o svim pitanjima. A na malim zemljama je da « se prilagode  » i izaberu pametne i sposobne političare koji ce ih voditi.

OSLOBOĐENJE – 12, Avgust 1999.
Piše: Sanja Mihaljinac

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>